JuventusVentus

Izvor teksta: GravSports
Napisao: Will Gadd
Naslov originala: Thermals, part 3 of 3: Thermalling Technique
Will Gadd je Kanaðanin i živi za XC. S 423 km, koje je preletio prošle godine u Zapati (Texas) je svjetski rekorder u slobodnim preletima.
Prijevod: Radmila

Tehnika letenja u termici
Kod letenja mi je nesumnjivo najljepše letenje u tremici; to mi je zapravo jedna od najdražih stvari u životu. Nema ljepšeg nego uæi u oštar, rastrgan stup i popeti se u njemu više kilometara. Termika mi je istovremeno i najmrskiji dio letenja; govorim o danima kada 'i krave lete', a ti scuriš kao kamen - više puta za redom.

Tada si sretan ako nema nikoga u blizini da èuje tvoje urlanje. U nastavku predstavljam svoj nanoviji 'termièki sistem'. Nadam se da æe ti pomoæi u razvitku svog osobnog sistema.

Teorija termike
Sa malo teorije bit æe jasnije kako letjeti u tremici. Èini mi se da su stupovi bliže zemlji èesto uski i relativno divlji. Kako se dižu, postaju mirniji i širi. I pritisak utièe na oblikovanje stupova. U danima kada je pritisak visok oblikuju se uski, oštri i vrlo 'zdrmani' stupovi. Kad je pritisak nizak, stupovi mogu biti vrlo jaki, ali njihovi rubovi nisu tako oštri, a i širi su.

Na snagu stupova utièe i temperaturni gradijent. Za vruæih dana s jakim gradijentom i stupovi su jaèi. Predstavi si vrlo topao zrak koji se diže iz termièkog generatora kada je temperaturna razlika izmeðu tla i npr. 1500 m višlje od tla velika. Stup æe se dizati vrlo brzo. Kod inverzije je suprotno. Ne izneneðuje da se stupovi u sloju inverzije obièno zaustave ili barem uspore.

Svi ti èimbenici (i još masa drugih) definiraju nekakav 'termièki profil' dana. Ako za jasnoga dana startaš u vedro nebo (što ukazuje na visok pritisak), a gradijent je visok (što si provjerio u prognozi), možeš oèekivati oštre i jake stupove. Ako je pak nebo puno mekih kumulusa i zbog vlage izgleda nekako zamagljeno, možeš oèekivati mekše stupove. Veæ po prvom stupu situacija æe ti biti dosta jasnija. Ako te ispuca uvis i moraš samo malo zavrtjeti da ostaneš u njemu do baze, dan obeæava. Ako je pak uzak i teško ga je centrirati, a uz to i prestaje nakon 300 m te ne ide višlje, jasno ti je da æe dan biti teži. Nastojim zapamtiti tri glavne znaèajke svakoga stupa. Koje je prosjeèno dizanje? Ne najjaèe, nego istinsko dizanje prikazano kroz prosjek 20 sekundi. Na koju visinu se mogu popeti prije nego što se raspadne i postoje li slojevi kroz koje se teško probijati? I konaèno, koliko široko kružim te kakva je zakošenost stupa?

Snaga dizanja pokazuje što možeš oèekivati u zraku taj dan, jer dizanja su kroz dan sve jaèa i stupovi širi, ali su nažalost i propadanja veæa. Ako naðeš dizanje od 3 m/s, vjerojatno nema previše smisla vrtjeti stup s 0,5 m/s, osim ako si nisko (kad si nisko, svako dizanje je dobro). I maksimalna visina je važan podatak. Ako možeš izvrtjeti do 1800 m nad zemljom, a jak stup iznenada 'nestane' na 1200 m, vjerojatno si ga izgubio i trebaš ga ponovno potražiti. Ako prestane na 1750 m, vjerojatno je to njegov kraj i vrijeme da odletiš dalje. Visina stupova se kroz dan poveæava. Za dobrih dana u Texasu nije neuobièajeno da se stupovi dižu ujutro do 1200 m, oko podneva do 1800 m, oko 14 h do 3000 m, a oko 17 h do 4200 m. U brdima su razlike obièno manje, ali još uvijek primjetljive.

Širina i zakošenost stupova na razlièitim visinama ti jednako tako puno govore o tome što možeš oèekivati u slijedeæem dizanju te o brzini vjetra po visini. Tako znaš pod kojim kutem æe se stup dizati iz termièkog generatora i gdje æeš ga naæi (treba znati da jaèi stupovi odguruju vjetar, kao što stup mosta odguruje vodu).

Usklaðena vrtnja
Dakle, sve 5, letiš i vario poène milo vrištati. Što dalje? Najprije je trebalo uoèiti da li se kupola, prije nego što se zaèuo vario, zanjihala prema naprijed ili prema natrag. Ako je ostala iza, vjerojatno je rijeè samo o udaru vjetra. Prièekaj da vidiš da li æe se pištanje varia nastaviti ili æeš ponovno biti u spuštajuæem zraku. Ako se pištanje nastavlja, okreni. Sam se ne optereæujem time u koju stranu. Ako u jednoj strani kupole osjetiš jaèi pritisak ili je jedna strana višlje, nagni se na tu stranu i s osjeæajem povuci komandu. Koliko povuæi? Visok pritisak u kupoli ukazuje na jak stup i tada možeš povuæi jaèe. Ipak, èesta greška pri vrtnji u stupu je preagresivno povlaèenje unutarnje komande. Ako povuèeš prejako, tijelo se nastoji zanjihati prema vanjskoj strani u malom 'wing-overu'. Potom se zanjiše natrag pod kupolu, kruženja više nema i izlijeæeš ravno iz stupa. Puno pilota nakon toga tvrdoglavo i naglo okrene da bi se vratili u stup. Tako sam letio kakvih pet godina prije nego što sam shvatio u èemu je stvar. Treba usklaðeno kružiti, nekoliko nagnut. Kao kod biciklizma, gdje si s biciklom uvijek nagnut pod odgovarajuæim kutem glede na brzinu i oštrinu zavoja. Èest problem pilota je kako zadržati usklaðeno kruženje dok penju u stupu. Mislim da znate što mislim … Dobra tehnika je poèeti kruženje s kontroliranim nagibom i istovremenim progresivnim potezanjem unutarnje komande. Padobran æe se nagnuti i tijelo æe ga slijediti. Zbog centrifugalne sile æeš ostati donekle izvan kruga koji ocrtava kupola i glatko æeš se penjati. Naglo potezanje komande æe, za razliku od mekoga i progresivnoga, prouzroèiti njihanje. Kod pažljivog djelovanja kupola æe ostati iznad tebe i zavoji æe biti kontrolirani. Ako kupola padne malo iza, popusti komandu, a  ako se zanjiše ispred, brzo popravi tako da zadržiš nagib i radijus.

Ako ti nije jasno što sam htio reæi, pokušaj oštro potegnuti i pustiti komandu. Zanjihat æeš se i izaæi ispod kupole te nakon toga opet doæi pod nju, obièno još s njihajem ili dva. Zatim se pokušaj jako nagnuti za sekudnu-dvije pa se vrati u neutralni položaj. Ponovno æeš se zanjihati, ali ne tako jako. Sad se pokušaj lagano nagnuti, nježno i progresivno povuci komandu i drži ju. Past æeš u balgu spiralu tj. zavoj, a to je i bio cilj.

Brzina i nagib su neposredno povezani. Što je veæi nagib, potrebna ti je veæa brzina za koordinirano kruženje (sjeti se spirale). S manjim nagibom osjetit æeš manje vjetra. Stupovi su rijetko potpuno konzistentni što znaèi da æeš, želiš li ostati u usklaðenoj vrtnji, neprestano morati mijenjati nagib i povlaèenje komande. Kad se brzina poène smanjivati, padobran se nastoji izravnati - tada se nagni malo više i malo popusti vanjsku komandu pa æe se brzina i nagib poveæati. Ako se brzina odjednom poveæa, malo više potegni vanjsku komandu i time saèuvaj nagib. Kad se nauèiš kružiti i kontrolirati nagib, na dobrom si putu do uèinkovitog penjanja u stupovima.

Centriranje
Ok, vario vrišti, no koliko je potrebno èekati prije nego što poèneš vrtjeti? Ako su stupovi uski, a ti si još nisko, poèni kružiti èim budeš siguran da si našao dizanje (a ne udar vjetra). Pravila koja govore o èekanju dvije sekudne isl. su glede na iskustva koja imam nevažna. Našao si dizanje, poèni blago kružiti i gledaj što se dogaða. Ako ti je prvu èetvrtinu zavoja išlo dobro pa si potom poèeo tonuti, zavoj malo raširi prema mjestu najboljeg dizanja pa ga potom suzi. Nije važno samo pištanje varia, promatraj pritisak u kupoli i osjeæaj u sjedalici. To su vrlo važni podaci. Važan je i šum koji èuješ. Uz malo vježbe èut æeš razlièite tokove zraka u dizanju i spuštanju. Ako ne èuješ šum, kupi si drugu kacigu. U jednom trenutku kruženja sve æe se poklopiti: najbolje dizanje po variu, pritisak u kupoli i osjeæaj u sjedalici. Ako izvodiš koordinirane pune zavoje, relativno lako je napraviti plan gdje je najbolje dizanje u svakom zavoju posebno. Zaboravi na zemlju, prati samo poziciju u zavoju, gdje najbolje diže. Pokušaj napraviti 'misaoni plan' dogaðanja u vrtnji.

Ako želiš naæi najbolje dizanje, zadrži usklaðenu vrtnju, samo malo smanji nagib kad završavaš zavoj i pomakni središte kruženja prema mjestu najboljeg dizanja. NIKAKO NE PRESTAJ S KRUŽENJEM. Kad si u najjaèem dizanju, zavrti majo jaèe. Možda si pola zavoja u dizanju, a pola u spuštanju. Ponovno pomakni središte kruženja prema najboljem dizanju. Sada je dizanje dobro tri èetvrtine zavoja, no èetvrtinu još uvijek nije. Još malo pomakni središte. Sada se dižeš prosjeènom brzinom 2 m/s. No u jednom dijelu zavoja dizanje je 3 m/s, a u drugom samo 1 m/s. Da ne znaš usklaðeno vrtjeti, mogao bi pomisliti da je uzrok tome neravnomjeran stup. Buduæi da znaš, pomaknut æeš središte zavoja prema dijelu s dizanjem 3 m/s i možda æeš se do baze popeti s 5 m/s. Neravnomjerni stupovi daju takva oèitavanja na variu. U tom sluèaju pokušaj naæi najbolje prosjeèno dizanje. Zmajari i parajedrilièari mogu se nabirati u ovalima i osmicama te tako pronaæi nabolje prosjeèno dizanje, no èini mi se da je s paragliderom najbolje kontinuirano kružiti i popravljati zavoje (ili letjeti pravocrtno ako je dizanje dovoljno široko).

Širina kruženja i nagib
Primijetio sam da sam u uskim i jakim stupovima nagnut za 30 do 45 ili èak i više stupnjeva. U danima s niskim pritiskom taj nagib je od 15 do 30 stupnjeva i kružim skoro horizontalno u blagim i širokim dizanjima. Ekstremni nagibi su u pijavicama (dust devil) - skoro vertikalni, suprotno ravnom i horizontalnom letenju kad penješ kao lud pod velikim oblakom. Tvoj ispravan nagib u stupu bi bio negdje izmeðu tih ekstrema. Svaki padobran razlièito reagira na nagib i potezanje komande. Što je dobro za jednog pilota s njegovim padobranom, tebi ne znaèi skoro ništa. Važno je da je sa svakim padobranom moguæe usklaðeno vrtjeti i kad dobiješ taj 'feeling', ne možeš pogriješiti.

Pogledajmo sad scenarij za izbor najboljeg nagiba. Recimo da ravno letiš s propadanjem 3 m/s, odjednom te podigne s 4 m/s. Zavrtiš i poèneš propadati s 2 m/s. Pomakneš vrtnju prema 4 m/s, ali bez obzira na neprekidno popravljanje kruženja, stup ne možeš centrirati. Možda moraš još nagnuti padobran i raditi uže krugove. Ako si nisko u uskom stupu, možda æeš se dizati samo u polovici zavoja. Pokušaj ostati u dizanju što veæi dio zavoja, možda æeš uspjeti bolje vrtjeti na veæoj visini. Još jedan scenarij: letiš ravno s propadanjem 3m/s, potom se propadanje lagano pretvori u nulu, pa 1 m/s dizanja, pa 1,5 m/s. Ja bih letio ravno dok se dizanje ne poène smanjivati i zatim relativno blago zaokružio te pokušao ostati u najboljem prosjeènom dizanju. Relativno ravnomjerno i kontinuirano poveæavanje dizanja znaèajka je širokog stupa. Èesto u takvim stupovima u središtu naletiš na vrlo jake jezgre dižuæeg zraka. U pravilu, što je širi stup, nagib je manji. Nešto nagiba je ipak potrebno, bez njega padobran neæe skladno kružiti. Ako se nagneš, s ravnomjernim pritiskom na komande možeš lijepo vrtjeti. Promatraj iskusnog pilota i vidjet æeš kako èesto kontrolira padobran ponajprije s nagibom i malim popravcima s vanjskom komandom.

Potezanje komande tijekom vrtnje u stupu ne da se izraziti silom na nju ili duljinom potezanja (1/4 na svakom padobranu znaèi nešto drugo), ali postoje pravilno potezanje komande i nagib za održavanje usklaðene vrtnje. Kao kod vožnje biciklom: nitko ti ne može objasniti kako, ali kad ti uspije, ostaješ na dva kotaèa. Obièno upotrebljavam dvostruko više sile na unutarnjoj komandi nego na vanjskoj i kontroliram vrtnju s nagibom i pritiskom na vanjsku komandu. Možda æeš upotrijebiti neku svoju drugaèiju tehniku, ali zasigurno æeš znati prepoznati kad uðeš u dobru, usklaðenu vrtnju.

Ne mijenjaj smjer vrtnje u supu, osobito ako si nisko. Za to postoje barem tri dobra razloga. Prvo: promjena smjera narušava usklaðenu vrtnju i neko vrijeme æeš morati ravno letjeti što te obièno udalji od dizanja (samo jedan smjer vodi u dizanje …). Drugo: gubiš 'misaoni plan' najboljeg dizanja. Treæe: zbog promjene smjera vario æe proizvoditi svakakve, ponajprije neupotrebljive zvukove. Gotovo uvijek bolje je pomaknuti vrtnju prema boljem dizanju nego promijeniti smjer vrtnje.

Ukoliko teško održavaš usklaðenu vrtnju, pokušaj letjeti malo brže. Upotrijebi više nagiba i manje pritiska na komandama. Puno pilota pokušava vrtjeti potpuno uspravno. U uistinu jakom dizanju to funkcionira dobro i s dovoljno pritiska u komandama æe padobran najmanje propadati. No, opazio sam da najlakše centriram ako letim nešto brže i s blagim nagigom. Ne miješaj ono što je dobro kod 'peglanja' padine s onim što je najbolje u termici. To su dvije potpuno razlièite stvari.

Što kad izgubiš dizanje?
Najprije vidi da li si na vrhu stupa ili ne. Ako su svi stupovi prestali raditi na 1800 m i ti si na 1700 m, kreni dalje. No, ako se lijepo popneš do 1500 m i izgubiš stup, potraži ga. Ako ima vjetra, stup æe biti u njegovom smjeru. Najprije poveæaj radijus vrtnje i drži se 'misaonog plana.' Ako si se penjao s 1 m/s, a sad propadaš s 3 m/s na privjetrinskoj strani punog zavoja, raširi vrtnju u smjeru vjetra. Ako se propadanje smanji na 2 m/s i 1 m/s, pomakni se još u smjeru vjetra. Ukoliko se ne dogodi ništa, pomakni se u vjetar. Naæi manje propadanje je jednako važno kao naæi dizanje. Pomièi se prema podruèju manjeg propadanja. Promatraj i brzinu u odnosu na zemlju: ako slijediš zraèni tok prema stupu, poveæavat æe se, ako se okreneš prema zraku koji ulazi u stup i tako se udaljavaš od stupa, smanjivat æe se (stupovi, to osobito važi za manje visine, usisavaju zrak u sebe). Za vjetrovitih dana dogaða mi se da, ako sam nisko, padnem iz stupa na privjetrinskoj strani stupa, a ako sam visoko, na zavjetrinskoj. Ne znam zašto, ali tako je.

Rijetko sam susretao stupove koji su bili ravnomjerni cilindri od tla do baze. Koristeæi vario te pritisak u kupoli i u sjedalu treba nježnim popravcima slijediti najbolje dizanje.

Još savjeta za bolje dizanje
Ako u vanjskoj strani kupole iznenada padne pritisak i ev. doðe do manjeg zatvaranja, nalaziš se u podruèju relativne razlike u dizanju. Možda vrtiš u stupu 3 m/s, a vanjski rub kupole je u 0,2 m/s. Trebaš se maknuti se iz turbulentnog podruèja u bolje dizanje. Ako letiš u grupi s drugima i vidiš kako je nekom ispred tebe zatvorilo vanjski dio kupole, možda je najbolje oštrije okrenuti i udaljiti se od toga mjesta, raširiti kruženje prema boljem dizanju i kad ga naðeš, ponovno suziti vrtnju. Veæina pilota voli letjeti po nekakvom ustaljenom uzorku, umjesto da prate dizanja drugih. Ako svima u jednoj polovici zavoja ide bolje neo u drugoj, pomakni se u dio stupa s boljim dizanjem i uskoro æeš biti iznad drugih. Ako nekome ide bolje, približi mu se. I nije neko herojstvo sam penjati polako.

Ako pred sobom vidiš grupu letaèa koji odjednom poènu ludo dobro penjati, najbolje je odmah poèeti uže kružiti tako da u dizanje uðeš sa veæim nagibom i s tim ga bolje iskoristiš. Ne zaboravi vrtjeti stup, ne samo slijediti druge.

Promatraj pelud, plastiène vreæice, insekte i smeæe u stupu. Ptice æe u pravilu biti u najboljem dijelu stupa, zato im se odmah prikljuèi. Èini se da ptice jedu insekte koje stup digne. Ako vidiš jato kako penje, poði u isti dio stupa mada je do tamo potrebno kraæe planiranje. Kako stupovi usisavaju zrak, smeæe je obièno automatski u centru. U društvu èasopisa i papiriæa sam veæ penjao stotine metara.

Ponekad se èini da te stup hoæe ispljunuti. Opazio sam da je to najèešæe zato što vrtim preširoko. Zamisli si mlaz vode usmjeren prema gore. Ako pokušavaš kupolu održavati u središtu i unutar mlaza, dizat æeš se. Na vanjskom rubu æe pritisak pasti. To uzrokuje otpor, nagib se smanjuje i vuèe te prema van.

Pokušaj letjeti s iskljuèenim variom. Chris Mueller i dosta drugih dobrih pilota èesto prelete velike udaljenosti bez varia! Ne bih se htio praviti pametnim, ali lakše je shvatiti kako se padobran ponaša u dizanju ako se skoncentriraš na dogaðanja oko sebe. S iskljuèenim variom prisiljen si pažljivo pratiti razlièita strujanja zraka. Kroz takvu igru sam u zadnjih nekoliko godina puno nauèio, posebno u grupi gdje mogu opažati letenje drugih pilota.

U jakom stupu obièno je najmirnije baš u sredini, a padobran je najnapetiji i najstabilniji, ako letiš s veæim nagibom. Ako brzo penjem, znam da je rub stupa vjerojetno turbulentan. Nikad ne odletim iz vrlo jakog stupa jer znam da bih tako naišao na turbulenciju. Najbolje je ostati u sredini i popeti se do baze.

Nejveæe razlike izmeðu dizanja i spuštanja su na visini do cca. 150 m iznad tla. Lijepo letiš na 200 m, potom te odjednom povuèe s 5 m/s prema gore, a odmah zatim zakuca prema zemlji. Najbolja prosjeèna dizanja su višlje u stupu, sve dok se ne ohladi i onemoguæi daljnje penjanje. Èesto su bliže tlu trenutna dizanja preko 7,5 m/s, a u 20sekundnom prosjeku ne ide više od 3 m/s. Istinsko dizanje u stupu pokazuje prosjek, ne trenutno dizanje. Èesto slušam pilote kako kažu: "Hej, danas sam imao dizanje 10 m/s!" Uglavnom govore o trenutnom, ne o istinskom dizanju. Jedino mjesto gdje sam doživio istinskih 10 m/s je Owens Valley u lipnju. Ako silovito vrtiš, možeš stvoriti svoj 'stup' sa više od 5 m/s uz vesele zvukove varia. To je laž kojoj dosta pilota vjeruje i s divljom vrtnjom si grade svoje stupove tamo gdje nema nièeg.

Sve gore napisano je moja teorija, temeljena na knjigama o padobranskom jedrenju, razgovorima s drugim pilotima i osobnim iskustvima. Tvoja osobna teorija je vrlo važna. Neprestano ju usavršavaj i rezultati neæe izostati. Ako te tko pretekne u stupu, to može biti zbog padobrana, ali najvjerojatnije je napravio nešto što ti nisi. Ne ljuti se ako drugi penju brže od tebe, radije pokušaj shvatiti zašto je do toga došlo. Vrte šire ili uže? Pomaknuli su se u bolje dizanje, a ti ne? Mislim da nitko nije roðen kao bolji pilot od drugoga, nego neki razmišljaju o tome što rade i pokušavaju biti što bolji. Radujem se tome što æu u novoj sezoni nastojati sve napraviti bolje i vam želim puno sreæe! I na kraju, najbolji pilot je onaj koji se najbolje zabavlja.