danko
Patka
 Van mreže
Model: arcus
Marka: swing
Poruke: 27
|
 |
« poslato: 08 Septembar 2008, 12:01:15 » |
|
Pazljivom posmatracu sa strane, ne moze da promakne veliki broj nesreca, na srpskom nebu...
Znam, lako je meni iz Austrije da popujem, al ljudi obratite paznju! Nas sport je po definiciji opasan, ne moramo ga mi ciniti jos opasnijim. Za pohvalu je da je vrjeme otrovnih krila proslo, koliko vidim vecina pilota leti na 1-2, ali to ne znaci da se ispod ovakvog krila mozemo potrbusiti i opustiti.
E, sad idealno bi bilo kad bi se ova krila redovno odrzavana i pregledana. Kod nas ovdje je 2 godisnji chek materijala obaveza bez koje nema osiguranja. Sta mi vrjedi "siguran" i "dobrocudan" paraglajder ako je skroz rastrimovan, a konci truli? Rezerva se 2 puta godisnje prepakuje, najbolje je prije toga vjezba bacanja, a nakon 10 godina trazim novu (noviju). Sjediste mora da ima dobar protektor. Kaciga i visoke cipele su takodje neophodne.
Ipak je osnovni element meterologija. Koliko je jak vjetar i kog je smjera? Kakav je teren, ima li gdje kakvih rotora? Gdje je luv a gdje lee? Kakva je termika? Jel se iza brda neki cb valja? Pocetnici ili oni koji imaju duzu pauzu, nema sta da traze, ljeti na startu, od 11 do 16 sati. Ako sam ne mogu da procjenim sta se desava, pitam iskusnije, na nepoznatom terenu konsultujem domace pilote. Nemojte se ustrucavati! Ovo nije sport gdje se treba praviti pametan!
Kao posljednji elemenat bi izdvojio tehniku. "Aktivno letenje": kocnice uvjek malo zategnute, osjecam sta radi krilo iznad mene i gledam da i ostane iznad mene. Ako kapa visi iza mene pustim kocnice, a ako prjeti da zagrize ispred mene malo je prikocim. Nema klackanja! Sve mora da bude tecno, bez naglih poteza. Na visini ispod 100 m nema zajebancije! A ako je termka zesca nema ni centriranja! Letim osmice, siroko, bez naglih poteza gledam da mi padanje bude sto manje, a podizanje ce vec doci samo po sebi. Drzim odstojanje od brda. Grebanje usima po kanti nista ne donosi. Koncentrisano gledam gdje da sletim, kakav je vjetar, ima li kakvih rotora? Ako sta zajebem, razgovaram o tome sa drugima i gledam da se to vise ne desi. Ako je vjetar jaci (u ravnici preko 20 km/h, na brdu vec od 15 km/h) radje se igram na livadi sa krilom, vjezbam motoriku, nego da sa punim spidom stojim u vjetru. Sigurnosni trening nebi bio los, ni ja ga jos nemam. Letim vec evo 10-tak, godina, napravio sam do sada par gluposti, ali hvala bogu nisam ih skuplje platio. Recimo spiralu nisam jos nikad probao, i mislim da ako pilot malo gleda sta se oko njega desava, da je nikad nece ni trebati. Usi sa spidom su dovoljne.
Mozda sam po prirodi defanzivan tip, mozda radi dvoje male djece, ali ja letim OVAKO. Tek nakon godina letenja, sam shvatio da pojma nemam, da ne znam da procjenim vremensku situaciju, da sam los pilot, da imam losu motoriku... Ali me sve to ne sprecava da uzivam u letenju i dalje...
|
