Eh to Gucevo... Sinoc kada sam gledao pronozu bilo je ocajano, jug jug i samo jug, tako da sam legao i ne razmisljajuci o letenju... Jutros kada sam ustao prvo sam se dovukao do kompa i konektovao kao ocajnik koji trazi tracak nade i osvanuo mi je osmeh na licu

Prognoza se promenila i vetar je bio po prognozi sever... Spakovao sam opremu i pravac planina! Prikljucio mi se i Bambuca tako da sam imao drustvo... Prvi let je bio malo razocaravajuc, ni t od termike, vetar slab tako da je i jedrenje bilo nemoguce pa je to bio obican 15-ominutni desant, jos dva puta sam pokusao ali je sve to bilo lose... Na kraju smo odlucili jos jednom da okusamo srecu i popeli se da pokusamo nesto kvalitetnije da izvucemo od danasnjeg dana... To je bilo oko 14:00h, poleteli smo jedan za drugim i poceli da cesljamo planinu u potrazi za nekim stubom... Kada smo stigli iznad gradca (poslednje brdo pre banje koviljace) video sam nekoliko jastrebova kako kruze pa sam resio da im se pridruzim, a njima kao da je prijalo drustvo pa nastavise da kruze samnom... Ubrzo je i Bambuca stigao i poceo da kruzi sa nama... Ne mogu vam opisati recima koliko je bio lep osecaj kruziti zajedno sa tim prelepim pticama i na trenutak se osetiti kao da te prihvataju kao jednog od njih... Stub je bio slab ali sasvim dovoljan da se zadrzimo vise od pola sata u njemu i da se posteno izvozamo... Kada je vec poceo da popusta i slabi uputili smo se ka banji i dogovorili da sletimo u park u centru banje, povukao sam usi i poceo da se spustam da bi izgubio dovoljno visine iz razloga sto su krosnje prilicno visoke s'obzirom na prostor za sletanje... Let je trajao oko sat... Kada sam sleteo video sam da su tu i neki mladenci koji su se upravo vencali sa sve svatovima kumom i starim svatom :wink: , Bambuca je takodje sleteo u park... Kada smo poceli da se pakujemo oko nas se stvorila masa ljudi koji su se zatekli u blizini i koji su imali hiljadu i jedno pitanje... Dok sam njima odgovarao prisao mi je neki malac koji mi je rekao kako se zove, da ima 4 godine i pitao me da se slika samnom, gospodja mama je izvadila fotoaparat i slikala nas... Moram priznati da mi uvek prija to da u ocima tih malih klinaca i klinceza vidim tu radoznalost i zelju da probaju tako nesto, nadam se da ce im se ta zelja zadrzati u glavama dok porastu pa da ovaj sport kod nas zazivi jos vise... Pozdrav!!!!