SkyLord
Orao
 Van mreže
Model: SelfMade
Marka: AXISpara
Poruke: 237
|
 |
« poslato: 30 Decembar 2007, 02:12:37 » |
|
Hi
Procitajte ovo.......
Termika: generatori, vodièi i okidaèi
Èesto je glavni problem kod XC-a pravilno odgovoriti na pitanje: ’Gdje je slijedeæi stup?’ Kad bismo uspjeli naæi toèan odgovor u barem 90 posto sluèajeva, život bi nam bio vrlo, vrlo lijep. Mislim da je za svakog pilota najvažnije da razvije svoj sistem razumijevanja termike i da ga neprekidno poboljšava.
Samo tako je moguæe nešto nauèiti iz svakog – uspješnog i neuspješnog leta. Na teèajevima èesto èujem polaznike kako kažu: ‘Ah, bilo mi je nekako jasno, ali sad je toliko jednostavnije.’ Bit i je u tome: jednostavan sistem kojega svake sezone dodatno poboljšaš. Svoje predviðanje termike mogu podijeliti na dvije stvari: predviðanje termièkih izvora na zemlji i na pokazatelje na nebu.
Ovim tekstom pokušavam objasniti sebi i svima koje zanima kako se termièki stupovi oblikuju na zemlji i kako ih uspješno pronaæi. U drugom dijelu æemo se baviti nebom i oblacima, a u treæem letenjem u termici.
Generatori
Potencijalne uzroènike termièkih stupova zovem ‘generatori’ jer generiraju, skupljaju sunèevu energiju i otpuštaju je kao tok toplog zraka, odnosno termièki stup. Taj proces bi trebao zanimati svakog uspješnog XC pilota. Mislim da se zrak u generatorima zagrijava jer sunce zagrijava zemlju. Najprije se topli zrak otpušta relativno polako i kontinuirano (dobar primjer su stupovi u brdima rano ujutro), kasnije slijede življi slijedovi dizanja tj. ciklusi, slièno kao kad valovi udaraju o obalu. Zamislite konstantno nadolazeæe male valove, potom jak val koji udari kroz njih i kojeg ponovo slijede mali valovi. Ako uspijete naæi dobar generator, oko njega možete održavati ‘nulu’ i èekati na dobro dizanje. Ako ste nisko, to može biti vaša jedina šansa za daljnji let.
Generatori su posljedica sunca. Da ga nema, vjerojatno se ne bi baš puno zraka odvojilo od zemlje (izuzetak su hladne fronte i ostale vrlo nestabilne zraène mase). Kad ugledam moguæi termièki generator, najprije se upitam: ‘Koliko vremena i pod kojim kutem je sunce sjalo na generator?’ Savršeni genrator bi bio satima izložen suncu pod odgovarajuæim kutem. To sam nauèio 1996. godine na državnom prvenstvu SAD-a. Svi vrhunski piloti su letjeli na sunèanu, mada zavjetrinsku stranu padine, a ja sam otišao na privjetrinsku stranu koju je sunce tek poèelo obasjavati. Oni su ostali u zraku, ja sam scurio. Tada sam mislio da nisam imao sreæe, ali sreæa nema ništa s tim. Padina jednostavno nije bila dovoljno dugo obasjana suncem.
Slijedeæi èimbenik o kojem ovisi koliko æe se zrak zagrijati jest površina koju sunce obasjava. Odliènu analizu ovisnosti termike o površini je napravio Reichman u svojoj knjizi ‘Cross-Country Soaring.’ Pravilo je da suhe površine sa mnogo uhvaæenog i zaštiæenog zraka stvaraju najbolju termiku. Kasnosezonska žitna polja (pšenica, zob …) su suha i u njima je uhvaæeno mnogo mirujuæeg zraka. Iz njih se otpuštaju neka od najboljih termièkih dizanja. Dobro radi i suho grmlje kao i kamenit teren sa dosta zraka uhvaæenog izmeðu kamenja (u tom sluèaju je potrebno više vremena da se zagrije). Vlažni tereni apsorbiraju sunèevnu energiju i troše je na isparavanje vlage. Takav proces ubija termiku.
Vjetar ima loš uticaj na termièke stupove jer neprestano miješa zrak u potencijalnim generatorima i tako ili spreèava da zrak dosegne temperaturu potrebnu da se odvoji od tla ili pretvori ono što je mogao biti dobar stup u rastrgano dizanje, posebno u blizini tla. Dugi niz živice ili drveæa oko vrlo suhog i zasaðenog polja èesto zadržava lijep miran džep zraka. Termiku na tlu možete osjetiti i za vrijeme šetnje. Sunèana i suha mjesta, zaštiæena pred vjetrom bit æe toplija. Iako zvuèi èudno, puno sam nauèio samo šeæuæi po brdima, osjeæajuæi hladan zrak meðu borovima, za razliku od toplog zraka na golim padinama. Što je zaštiæenija i izloženija suncu, površina generatora bit æe toplija i kao pilot æeš imati više moguænosti za dizanje. Znaèi, najbolji stupovi su èesto na sunèanim, zavjetrinskim padinama. To nije nikakav problem ako si visoko i letiš iznad njih, ali sam(a) moraš odluèiti s koliko jakim rotorom se želiš igrati ako si niže. Ovo nije tekst o sigurnosti.
Puno pilota misli da æe crna asfaltna površina na parkiralištima ili cestama biti dobar izvor termike. Mada su te površine uistinu tamne i apsorbiraju ogromne kolièine energije, èesto ne rade jer nema nièeg što bi održalo zrak u mirovanju. Ako promatrate ptice koje jedre iznad parkirališta ili autoceste, vidjet æete da gotovo uvijek kruže u uskim zavojima i ne dobivaju previše visine. Stupovi su uèestali, ali èesto neupotrebljivi, slièni kapljicama ulja koje prskaju iz vruæe tave. Zanimljivo je da parkiralište puno automobila obièno radi bolje nego prazno jer automobili lijepo uhvate zrak. Cesta može biti dobar ‘vodiè,’ ali o tome više u nastavku.
Najbitniji je kut nagiba površine. Npr. suha, preorana polja èesto rade bolje nego suha i glatka. Mislim da je to zato jer su strane brazda okrenute prema suncu, slièno kolektorima sunèeve energije, a ujedno i štite džepove toplog zraka od vjetra zbog èega se zrak može dovoljno zagrijati. Ako letiš u brdima, potraži padine koje su bile povoljno (pod odgovarajuæim kutem) obasjane suncem. Zavjetrinske strane obièno rade bolje od privjetrinskih jer tamo je zrak zaštiæen. Ali, vjetrovita sunèana padina uvijek je bolja od zavjetrinske u sjeni. Masivne jugozapadne gorske padine èesto nude kontinuirana jaka dizanja sve od podneva do rane veèeri. Padine okrenute prema istoku ili zapadu æe raditi samo ujutro, odnosno predveèer.
‘Anti-generator’ je, naravno, jezero. Hladno, reflektirajuæe površine, èesto vjetrovito. Gotovo nikad neæete naæi stup koji poèinje od jezera. To ne znaèi da iznad jezera neæete naæi termiku nego da ona ne potièe od jezera. Do izuzetka zna doæi u kasno poslijepodne kad relativno topla voda oslobaða toplinu, ali rijetko mi se dogodilo da je to bilo dovoljno za upotrebljivo dizanje. Duga veèernja planiranja iznad jezera znaju biti ugodna, no ne raèunajte preèesto na takva dizanja jer bi vam se moglo dogoditi neplanirano kupanje.
Pasivni okidaèi (i vodièi)
Mislim da termika posjeduje nekakvu površinsku napetost i da si krèi put na tlu prije nego što se oslobodi, slièno kao ulje na fitilju (koji je ulju na neki naèin vodiè). Toèku na kojoj termika napusti vodiè zovem pasivni okidaè. Najviše pasivnih okidaèa je na vrhovima brda. Nad njima je obièno oblak od devet ujutro do zalaska sunca, iako sunce putuje od istoka prema zapadu. Najprije za zagriju istoène padine, termika krene po njima i osobodi se, zatim jugoistoène padine pa južne i na kraju dna padine okrenute prema zapadu. Stup doðe po vodièu uvijek do istog pasivnog okidaèa. Sjetite se ‘domaæe termike’ na vašem lokalnom startu. Što se uistinu dogaða kad sunce putuje nebom? Ako si visoko, možeš doæi toèno iznad vrha, no ako si nisko, moraš letjeti na sunèanu stranu i potom se nabrati. Slièno je i sa grebenima. Ako se na obje strane grebena topli zrak oslobodi istovremeno, može se pojaviti konvergencija.
Kada letim u brdima, èesto tražim pasivne okidaèe gdje bi se mogli osloboditi baloni. Èini mi se da najbolje rade grebeni iznad zaštiæenih, osunèanih padina i mjesta na kojima greben oblikuje mini vrh na koje se može osloboditi stup (kao voda koja teèe po ruci i curi s lakta). Dva ili više grebena koji se spajaju su bolji nego jedan. Svaki greben poveæava moguænost da izabereš pravi vodiè. Ako ti kad bude dosadno, stavi žlicu u stakleni lonac s vruæom vodom. Lijepo je vidjeti kako stvar funkcionira.
Ako letimo iznad ravne površine, pasivni okidaèi mogu biti vrlo, vrlo mali. Npr. cesta u suhom, uzoranom polju prema kojoj s tog polja puše povjetarac. Izmeðu ceste i oranice je obièno manji jarak. To je skoro sigurno okidaè. Veæ i sam rub suhe njive uz drugu posijanu dovoljan je da se zrak digne. Gotovo uvijek najbolje stupove naðem na od vjetra okrenutim uglovima velikih suhih polja, tamo gdje raste grmlje, živica ili èak samo trava (umjesto preorane zemlje). Nekoliko kuæa na okupu usred praznog podruèja ili samo benzinska postaja koja prekida monotoniju ravnice, može osloboditi stup. Neki piloti duboko vjeruju u dalekovode, ali mislim da su termièki stupovi u njihovoj blizini samo posljedica konfiguracije terena. Iznimka mogu biti uistinu visoki stupovi dalekovoda, ali to je samo pretpostavka – letenje iznad dalekovoda može biti jako opasno.
Velike stijene su èesto dobri vodièi i okidaèi jer nekako probijaju površinsku napetost i oslobaðaju stupove.
Važno je reæi da temperaturne razlike na razlièitim površinama mogu uticati na temperaturni gradijent i djelovati kao okidaèi. Èesto nailazim na stup na spoju dva razlièita tipa površine. Kilometre duga suha njiva koja vodi do velikog jezera èesto æe imati dežurni stup na njihovom spoju (ako vjetar dolazi s polja, stup æe se penjati iznad jezera). No, vlažna polja æe uglavnom ugušiti svu termièku aktivnost u neposrednoj blizini jezera, ponajprije u smjeru vjetra. Razlike u temperaturi površina mogu biti male, ali iskustvo me nauèilo da su važne.
Aktivni okidaèi
Ti okidaèi se pomièu. Npr. trakor s kojim žanju suho žitno polje gotovo uvijek æe biti izvor termike. I automobili koji voze cestom pored velike suhe njive su okidaèi. Bilo kakvo kretanje - ljudi, gospodarskih strojeva, automobila, èak i drugog pilota koji slijeæe – prisilit æe generator da oslobodi toplinu. Koliko puta ti se dogodilo da sletiš na travnjak i vidiš kako netko drugi vrti iznad tebe?
Poèinjem vjerovati da su i sjene oblaka èesto aktivni okidaèi. Letio sam veæ na dosta mjesta gdje je prednji rub oblaka dignuo pijavice (dust devil) dok je njegova sjena putovala po površini – kao kakva mini hladna fronta zbog koje se diže topli zrak. To je samo teorija, ali izgleda da ponekad djeluje.
Kako upotrijebiti nauèeno
Stupovi se dignu do neke odreðene visine prije nego što stanu. Sve što je ispod polovice udaljenosti izmeðu tla i baze oblaka definiram kao ‘nisko’ i sve što je iznad kao ‘visoko.’ Ako je npr. baza 1800 m iznad tla, visoko sam ako sam višlje od 900 m iznad zemlje i nisko ako sam ispod te toèke. Ovaj tekst se bavi odlukama koje treba donijeti u podruèju ‘niskog.’ Ako si nisko, kreni prema generatorima koji su dulje vrijeme obasjani suncem. Budi oprezan ako letiš u sjeni oblaka. Ako si nisko, rijetko je moguæe nabrati se u takvoj sjeni. Generatorima se prikljuèi po ev. vodièima i okidaèima. Osunèan travnjak ispod osunèanog grebena, u laganoj zavjetrini i s paperjastim oblacima iznad je odlièna varijanta. Ako si na sjenovitoj strani padine, na pogrešnom si mjestu i morat æeš što prije pronaæi sunce. I veæe smeðe polje s brežuljkom na strani prema kojoj puše vjetar može biti dobro rješenje. Ili velik, suh travnjak uz veæu prometnicu. Sam nastojim letjeti kroz što više potencijalnih kombinacija generatora/okidaèa/vodièa. Iako sam na konstantnoj nuli, kad sam nisko, vrtim je toliko dugo dok se ne probije termièki ciklus. Naravno, ako vidiš jastreba koji se diže kao blesav ili pijavicu (dust devil) iza traktora, stvari su jednostavnije. Ako sam upravo navrtio do kraja i krenuo planirati, na slaba dizanja neæu gubiti vrijeme. Nema ni smisla jer takva dizanja æe tako i tako uskoro prestati. Zato æu se, kad sam u podruèju ‘niskog,’ zaustaviti kod bilo èega iole upotrebljivog.
Važno je znati da se dizanja i spuštanja najèešæe izjednaèuju, posebno na relativno malim podruèjima. Ako si se dizao s 5 m/s, oèekuj spuštanje veæe od 5 m/s kad napustiš stup. Ako su stupovi široki, oèekuj i šira podruèja spuštanja. Ako si u podruèju jakog spuštanja, možda je u blizini jak stup. Moraš se zapitati: ‘Gdje je generator, gdje je vodiè, gdje je okidaè?’ Generatori imaju tendenciju srkanja zraka kad se oslobaðaju. Èesto æeš opaziti poveæanje brzine kad si blizu stupa. I padobran æe se zanjihati za nekoliko stupnjeva prema naprijed kako zrak ubrzava prema stupu jer tvoje tijelo, koje je teže, malo zaostaje. Kad uletiš u jak stup, stariji padobrani æe se uglavnom zanjihati malo prema unatrag, pritisak u njima æe biti jak (što možeš osjetiti na komandama). I udar vjetra ili turbulencija mogu prouzroèiti njihanje padobrana unatrag, ali tada pritisak u padobranu neæe biti tako velik. Na taj naèin možeš prepoznati da li si ušao u stup ili je to bio samo udar vjetra. Ako se pritisak u padobranu poveæao, našao si stup. Ako pritiska nema, nema ni stupa. Noviji (nakon 1999. g.) i jaèi padobrani se u stupu obièno zanjišu prema naprijed, bez obzira na to koliko je stup jak. Osjeæaj poveæanja pritiska u kupoli i na komandama je isti.
Ne zaboravi da vjetar nagne stup. Ako si relativno nisko to u približavanju generatoru nije toliko važno. No, kad si višlje i udaljeniji od izvora, moraš biti u smjeru vjetra da uðeš u stup.
Opisani sistem može biti i pogrešan, no to je najbolje što sam do sada uspio razviti. Svake godine je sve bolje i svake godine pogledam unatrag i zapitam se: ‘Ups, da li sam pogriješio kod ovoga?’ Svaki let pokušavam pošteno izanalizirati i shvatiti što je bilo dobro, a što ne. Zašto sam scurio, a netko drugi je uspio? Dobri piloti vlo dosljedno razvijaju svoju tehniku traženja sreæe u termici. Zato, sretno u razvoju svog sistema, to je onaj koji je tebi najvažniji!
Izvor teksta: GravSports
Napisao: Will Gadd
Naslov originala: Termika: generatori, vodièi i okidaèi
Will Gadd je Kanaðanin i živi za XC. S 423 km, koje je preletio prošle godine u Zapati (Texas) je svjetski rekorder u slobodnim preletima.
Prijevod: Radmila
Poz.
Martin.
|
