Roman Lavriv
Jaje
 Van mreže
Model: Omega 7
Marka: Advance
Poruke: 3
|
 |
« poslato: 23 Jul 2011, 16:46:21 » |
|
Rodio sam se kao jako mali,u Sloveniji, i za razliku od većine koji odmah znaju što će od njih biti, ja nisam ništa znao. Čak nisam znao da ću jednog dana biti Hrvat, što za razliku od mnogih koji su to odmah znali , nije zanemariva činjenica. Neki se odmah rode veliki, pa ako još znaju da su Hrvati, onda su odmah Veliki Hrvati.
Ja nisam bio ni Veliki Slovenac, nisam bio , ustvari, ništa. I tako, dugo godina sam bio mali. Gledao sam veliku crkvu prekoputa moje rodne kuće i kako sam se igrao samo oko nje, ali vrlo malo unutra, nisam imao prilike postati ni Veliki Vjernik. Ustvari, bio sam nitko i ništa. U međuvremenu sam rastao, pa su se u moju malu, ali vremenom sve veću glavicu, počele slijevati razne informacije. Najvažnije mi je bilo zapamtiti da je Tito najveći (poslije sam se uvijek čudio kako takav veliki čovjek može biti tako nizak rastom) i da mu je Kardelj najvjerniji i najvažniji suradnik. U školi su me naučili da je meni Tito najveći prijatelj, makar sam
imao i druge prijatelje. Ne znam, meni je mali Kemo iz susjedstva (u međuvremeno smo se preselili u Bosnu) izgledao kao najveći prijatelj, ali ako u školi
kažu suprotno, čemu se suprotstavljati. Kad sam još malo porastao, postao sam uzoran omladinac. Sjećam se, pjevali smo na radnoj akciji "lijepo ti je druga Tita kolo, takvo kolo, tko ga ne bi vol'o". To mi je bilo super, a još ljepše mi se bilo s omladinkama valjati po Savskom nasipu koji smo gradili. I danas jedva čekam poplavu u Zagrebu , samo da vidim hoće li nasip koji sam gradio izdržati. I izdrži, uvijek. Kad god se dogodi kakva poplava, meni misli odu u davnu '68., pa se sjetim što sam sve naučio tamo negdje oko Jakuševca - i što znači žensko odlučno "ne", i kako se raskopčava grudnjak i svaštanešto ... Onda sam još malo rastao, i postajao sve veći i pametniji. Ustvari, postao sam najpametniji, završavao neke škole i fakultete, planirao kako pokoriti svijet. Svi će znat za mene, a u mojoj rodnoj Ribnici podići će mi spomenik, kao najvećem inženjeru iz njihovog kraja. Poslije nekog vremena, šokiralo me je da, osim moje tete i još nekoliko živih rođaka, nitko za mene i ne zna.
Tako sam, pomalo, počinjao svijet oko sebe sagledavati drugim očima. U nmeđuvremenu je umro Tito. Sjećam se, kao danas, rekli to na TV, a ja odem svom prvom puncu Franji, da mu kažem vijest. A on promrmlja nešto kao "ajd', fala Bogu". Shvatio sam to kao milosrdne riječi vjernika kojima komentira skončavajuće muke drugog čovjeka.
I tekle su godine, a ja sam i dalje živio u svijetu surovog socijalizma: dobio sam posao drugi dan nakon što sam diplomirao, dobio sam stan nakon 10 godina rada u tvornici, putovao kao ugledni inženjer po svijetu : Egipat, Kuvajt, Sirija, Venzuela, Švedska, Francuska ... , prodavao proizvode svoje tvornice, bez veze. I dalje sam se družio s Kemom, ali i s Jovicom i Antom. Zvali smo se Balija, Četnik i Ustaša, nadimcima, jedino mene nisu mogli nikako nazvati. Glupo je bilo Belogardejac, pa su se na kraju sjetili da bih mogao biti Domobran. Onda sam, nakon nekog vremena shvatio, da svi okolo mene obožavaju cajke, da mi susjedi ulaze u kuću pozvani i nepozvani, da ponekad nema benzina i kave, a bogme i struje, pa sam se odlučio preseliti iz tog sretnog svijeta u još sretniji - Zagreb. Jest da sam sanjao Australiju, al' nije mi se išlo iz ovoga raja. Dobro, malo sam se pokolebao kad je Jovica stvarno postao Četnik, a Kemo Balija. I onda sam postao Hrvat - domobran. Mislim, doslovno, nisam se baš puno micao od doma. A danas, opet, svi obožavaju cajke ... al', ima struje i benzina, i kave ...
U međuvremenu sam naletio na Danka i on me učio letenju. 1997. Danas živim životom sretnog i uspješnog poduzetnika... evo, baš jučer,
uspio sam skuckati parsto era za Voju, da mi kupi novu rezervu. Tko to može platit. Nema banke kao što je Zagrebačka pa da ti pusti minus od jedne plaće.
A i ne bih sve ovo pisao, da večeras nije Dijana Čuljak opet vodila dnevnik kao u stara ,dobra vremena socijalizma ... ah, nostalgija
|
