Paraglajding, druženje, skijanje, zezanje :D

23 Maj 2012, 13:19:23 *
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Vesti: JuventusVentus Paraglajding portal www.juventusventus.org/pg
 
   Početna   Pomoć Pretraga Kalendar Prijavljivanje Registracija  
Stranice: [1]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Vaznost rezerve  (Pročitano 591 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Sale
Orao
****

Van mreže Van mreže

Model: Vista
Marka: APCO
Poruke: 267


« poslato: 03 Oktobar 2007, 16:00:01 »

Poucan tekst sa VSS liste. Nije lose da bude i ovde.

Pozdrav svima na grupi

Prije nekoliko dana, tacnije u Subotu smo bili na vlasicu: Ja, Mance,
Adem, Fedja od letaca iz cluba "XS" i jos neki nasi prijatelji koji ne
lete. Bio je tu i Emir Akvic sa clanovima svoga kluba. Dan je na prvi
pogled bio odlican, suncan sa bazama na sve strane. Po prognozi je
trebao da bude 15 km Jug-Jugozapad. Medjutim kad smo dosli oko 11
sati, primjetili smo da vise baca na Jugoistok i sam Istok jer je i
sunce bilo pozicionirano vise istocno.Nisam dugo cekao da poletim. Cim
sam poletio krenuo sam desno prema stjenama i dezurnom stubu i za
kratko vrijeme se popeo na visinu od 2010 metara. Dok sam penjao
citavo vrijeme je bilo jako turbulento, kao da su se mijesala dva
vjetra, mozda ovaj generalni SW koji se nije primjetio na startu i
jaka termika sa ESE. Posto mi nije bilo nimalo ugodno u tom letu
odlucio sam da ga prekinem uzivajuci troseci tu visinu u SAT-u. Sletio
sam na start malo tvrdje doduse jer mi se zaglavio rajfeslus na carapi
mog sjedista. Odma posle mog slijetanja sam vidio Adema kako pravi usi
i slijece isto tako na start. Tu smo malo pricali o tome sta se desava
gore i zasto je tako turbulento...Nakon nekog vremena Akvic se
odlucuje da poleti sa svojom ekipom i Ja krenem sa njima jer u tom
momentu vidim dva jastreba koji u dolini ispred nas zavrtise pravo jak
i lijep stub i u samo par krugova ispenjase jako visoko. Polijecem i
opet idem desno prema dezurnom. Sada je puno drugacije nego prvi put.
Mnogo jaca i nervoznija termika! Glajder citavo vrijeme dobiva udare,
na momente zastane i pokusa se uvrnuti kao helikopter! Javljam vezom
situaciju i krecem prema sletistu sto dalje od stijena. Na putu prema
sletistu nailazim na stub koji su vrtila ona dva jastreba i ne mognem
da mu odolim. Razmisljam u sebi, "idem samo par krugova pa cu na
slijetanje"Smiley Nidje veze sto bi rekli. Ispenjem do baze na 2500 gdje
je isto tako turbulento ali ni blizu kao dole na stjenama. Vise ne
razmisljam o slijetanju nego o preletu do repetitora i mozda dalje u
pravcu Travnika i Viteza. Krecem prema bazama iznad repetitora i sve
se cinilo OK dok mu nisam dovoljno prisao. Opet osjetim da krilo
postaje jako nervozno, razmisljam zasto! Visoko sam da bih bio u nekom
rotoru ( 2300 m ) ali sta znam, duboko sam usao iznad platoa, bolje da
bjezim nazad prema startu dok jos imam visinu za to. Okrecem se prema
startu i guram speed do kraja! Negdje na pola puta izmedju repetitora
i strmih stijena lijevo od galice, nailazim na jaku turbulenciju i
nispon, pustam speed i okrecem se malo vise lijevo prema stijenama (do
kojih mi je ostalo mozda nekih 250-300 metara) i spremam se za rodeo.
Gledam u vario, visina je 2150 m. Primjetim veliko jato vrana kako
vrte u klancu ispred stijena i krecem prema njima da se popravim i da
izadjem iz ovog rotora u koji sam upao. FLAAPP!! Front kolaps, pravo
jak! popravim... Odma zatim dolazi drugi udar nekako bocno i ulazim u
negativu! Napravim FULL STALL, pustim da izadjem iz njega i sve je ok,
nastavljam let ali jako kratko. Treci udar!! Opet negativa, glajder se
iznad mene vrti kao helikopter i ima ga na sve strane... Opet Napravim
FULL i pustim ga malo duze da propada u FULL-u. Adrenalin me lupa kao
nikad do sad! Bacim pogled brzo dole da vidim koliko imam visine i
nimalo sretan zbog toga sto vidim, pustam ponovo komande gore da
izadjem iz Full-a... Sada je to malo teze! uz tesku muku pokusavam
smiriti glajder i dobivam jos jedan udar, najjaci do sada! Opet
uvrtanje ali sada je bio takav udar da se krilo par puta okrenulo u
rotaciji iznad mene i uvrnulo oko gurtni. REZERVA!!! Pustam desnu
komandu i bacam rezervu, u tom momentu krilo tako usukano pada ispred,
dobiva neku formu, zateze se ali ispred mene i u rotaciji. Odjednom se
nalazim u spirali a gurtne su ispred mene usukane i isprepletene.
Krajickom oka primjetim rezervu koju sam bacio da prolijece kroz
konopce krila (krilo u rotaciji nalijece na nju) i ucini mi se od
kontejnera koji se udaljava prema gore, da je rezerva! Da rezerva koju
sam bacio nije bila pricvrscena za sjediste jer sam noc prije sam
slagao rezervu koju sam morao osusiti jer sam je nedavno pokvasio pri
slijetanju... Svo moje iskustvo oko slaganja rezerve je to kad sam
gledao Gugija dok mi je slagao rezervu nedavno u Vrscu, znaci nisam
vjerovao da ce se uopste i otvoriti...
NEEE!! ode i zadnja nada pomislih, Mirvade iditote sta si to napravio?
bio sam ubijedjen da sam zaboravio provuci gurtne rezerve kroz gurtne
na sjedistu tj. mislio sam da sam je samo onako ubacio u sjediste...
Sada vucem komande na zapetljanom krilu sto jace da vratim krilo
koliko je moguce iznad sebe da me koliko toliko uspori i ublazi udar
od tlo. Ispravljam se iz sjedista, noge su ukocene i skupljene. Zubi,
stomak i svi misici maximalno stisnuti! Spremam se na udar najjaci do
sad... FLOOOPP!! REZERVAAAAA!!! tu je i jos je otvorena...Na sekund
prije nego sto cu udariti od tlo rezerva se otvara i udaram prilicno
velikom brzinom ali bez vecih posledica. Zavrsavam na kamenitoj padini
na 1747 m. Imao sam veliku srecu jer pao sam na cistinu od par
kvadrata livade u kamenjaru. Prosao sam sa minimalnim ozledama, skoro
nikakvim. Malo otecen skocni zglob i sa bolom u predjelu rebara (
vjerovatno usled udara koljenima )... hehehehe... Loodilo osjecaj,
sretan sam sto sam ziv, javljam da je sve ok i krecem sa
raspetljavanjem i slaganjem opreme.

Zelio bih da napomenem da mi nikada od kako letim, rezerva nije
zatrebala i da sam taj dan planirao doci na letenje bez rezerve jer
nije bila slozena. Vec mi se je i prije desavalo da sam letio vise
puta bez rezerve na Vlasicu i na drugim letistima. Noc prije polaska
sam nesto ustimavao stolicu kuci i pomislim hajd da je probam sloziti.
Nek je imam kod sebe, osjecat cu se sigurnije u zraku. Tako i uradim,
nazovem prijatelja da dodje da mi pomogne i slozim je po sjecanju kad
sam gledao Gugija. Ne tako dobro kao sto je Gugi to uradio ali bitno
je da sam je ponio i da je bila tu kad mi je trebala. NIKADA NE ZNATE
KAD CE VAM ZATREBATI!!! zato neka je uvijek sa vama...

Mirvad Zenuni
EXTREME SPORT CLUB SARAJEVO
www.extremesport.ba
Sačuvana

Cheesy
Stranice: [1]   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.16 | SMF © 2006-2008, Simple Machines | Srpski prevod: Jovan Turanjanin Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!
VLtop100!