Napokon!
Od kako sam se prvi put pojavio u Nišu na Relej i pogledao ka Suvoj planini tako sam sebi zacrtao da moram tamo da letim. Znam dosta ljudi koji su leteli tamo al nije to to dok sam ne osetiš veličinu planine i lepotu te prirode.
U nedelju ujutru upućujemo se kombijem iz Kg-a nas osmorica. Luda ekipa u najavi brzo stižemo do rampe kod Niša gde se glavimo u gužvu. Na brdo smo stigli malo kasnije ali tek je tada počelo da radi kako treba. U kombiju smo se Emil i ja dogovorili da idemo na Suvu planinu. Plan je bio da se dignemo do baze ili barem 1700 pa da idemo dalje.
U prvom pokusaju izvukli smo se do 1200 ali nakon sto je stao stub vratili smo se da tražimo sledeći jači ciklus. Tako je i bilo posle 15 minuta. Emil, Dare i ja našli smo se u stubu pravac ka onoj pufni od oblaka iznad nas. Dok smo vrteli oblak je lagano rastao te smo znali da će to biti odlična odskočna daska. Krenuli smo sa dobrom visinom i stigli do prvog grebena odakle počinje Suva. Tu se ponovo penjemo gore , pravac u bazu na 1900 i dalje. Ovde smo se i razišli. Dare i Emil odoše u ravnicu(odnosno dolinskim putem) a ja sam se domogao Suvog grebena i krenuo sunčanom straranom. Problem je bio jer je ta padine orijentisana tako da SZ vetar je bio tačno paralelno sa grebenom a na početku čak i malo iz pravca vrha(rotorljivo). Ispod samog vrha je držala konvergencija od silnih osunčanih stena. Vožnja narednih 20 minuta bila je prava sa po jedan dva zaokreta u svakom balonu na koji naletim. Relativno brzo sam napredovao sve do kraja velikog grebena koji je bio okrenut u vetar samo mrvicu al dovoljno da skuplja SVU termiku koja je klizila po stenama Suve. Woohooo - katapult na 1900 u oblak gde sam morao da zastane. Na vrhu planine ima mesta da se sleti gde god. Ima dosta trave i izgleda jako mekano. Istina je da je tu ispod sve kamenje!!
Sada sam se nalazio ispred samog kraja poslednjeg grebena koji se nastavljao iz Suve. Iznad njega nalazi se crni oblak koji se raspadajući trasuo po nebu. Iza njega kongestusi a iza toga i iznad Pirota nimbusi. Odlučio sam da sletim na vrh tog grebena orientacija mu je takva da mogu da poletim po SZ vetru kao i Z i JZ. Sletanje je bilo super ali ponovo upozoravam na kamenje ispod trave. Ako se malo zezneš možeš da sjebeš zglob. Zato treba nositi duboke cipele koje nisam imao.
Na vrhu je priroda apsolutno netaknuta! Sve je ŽIVO. Vazduh je neverovatno prijatan, mirisan i čist. Iznad oblak je bacio senku do ovog grebena tako da sam blejao u hladu, šetao malo i komunicirao sa Emilom oko nalaženja. On je sleteo par km pre u dolini kod sela koje se vidi sa vrha i do kog mogu dobaciti duuuugggiiim desantom. Ekstra. Nebo se nije popravilo te sam se namontirao i na Emilov znak na telefonu poleteo u njegovom pravcu. Naveo me je da sletim tik pored njega i radoznalih piosmatrača. Oni su nas i odvezli posle do obližnjeg sela odakle smo uhvatili bus za Niš i pokupili Dareta. On je napravio svoj prvi prelet taj dan. Nemam puno da kažem za njegovo letenje nego jednu jedinu reč: Bravo!. Sva trojca smo se toliko kreveljili i smejali u autobusi da su nas meštani gledali kao da smo pali sa neba

Slike ovde:
http://picasaweb.google.com/102252414327339083220/201007NisDPTupiznica?authkey=Gv1sRgCJmMnaagzIG_Pw&feat=directlinkPozz Djoleeeeeeee